BLOG |
Razmišljam nešto ovih dana i nekako ne uspevam da sredim svoje misli. Tako lelulaju i lepršaju da mi je teško i da ih pratim. Mora da je zbog proleća ili premora. Ko će ga znati. Opet, događaji koji se generišu oko mene čine da moram da preuzmem kontrolu nad sopstvenim životom.
Neke stvari teku previše sporo, druge pak lete brzinom svetlosti. Voleo bih da mogu makar da razumem šta se to dešava. Ipak, stao sam i razmislio, bilo je tu i tamo vremena za vikend, ali ništa novo nisam zaključio. Ostao sam bez odgovora još prošle nedelje, a gomila sa pitanjima se upetostručila. Nisam rekao obaveze, da se razumemo. Ja svoje obaveze obavljam na vreme i ne dozvoljavam im da se umnože. Govorim samo o onim nekim pitanjima koja nas sve muče bez razlike. Uneo sam prevelik broj promena u kratkom vremenskom roku i nisam uspeo da se naviknem na njih. Na pučini se spremaju nove, a nadolazeći talas je tik ispred mene. Ja sam kreator sopstvenih promena. Stvaram ih i priželjkujem svakodnevno, ali nekada toliko prenagle, da me uhvate blago nespremnog. I to je istina. Život mi sve više liči na buru koja diže sve veći kovitlac. Stvari se menjaju rapidno brzo. Vreme kao da je počelo da juri samu svetlost. Stvarnost postaje pena koja nestaje čim se dodirne. Ni sam nisam mogao da zamislim da stvari mogu da se menjaju toliko brzo. Zato non-stop pišem o tome i upozoravam na to. Promene su neumoljive. I što ih pre prihvatiš, biće bolje po tebe. One neće stati, prestati ili nestati. Biće samo još brže i neminovnije. Uhvati talas. Budi uvek spreman. Rođen si spreman, nastavi sa tim. Ni za sekund nemoj da pomisliš drugačije. Budi fokusiran! Što je veća brzina kojom se krećeš, više moraš da se koncentrišeš. Moraš da budeš fokusiraniji. Manje je mesta za grešku i još manje za ispravku. Zato napred. Možeš brže i bolje. Možeš preko svog maksimuma, jer maksimum naš je onoliki kolikim ga mi stvorimo. Nema granica, osim onih koje sami iscrtamo! Uhvati talas!
0 Comments
Svima koji danas slave Uskrs, srećan praznik!
Tim Motivacija.Weebly.com Danas sam radio veoma dobro. Zapravo cele ove nedelje sam radio dobro. Doneo sam više zaključnica u zbiru neko bilo koje predhodne nedelje.
To je zato što sam odlučio da promenim kompaniju. Da upravo tako. Doneo sam odluku. Jaku, čvrstu i nepokolebljivu odluku da promenim firmu i krenem nešto novo. Sada se svi pitaju zašto onda baš sada pravim tako dobre rezultate? Moj odgovor je da sam ja surovi profesionalac u svom poslu i da uvek težim da pružim svoj maksimum, bez obzira na okruženje ili splet okolnosti. Neko mi reče da to namerno radim kako bih ostavio dobar utisak u firmi iz koje izlazim. I moram se sližiti sa tim. Mi kao ljudi više cenimo stvari koje izgubimo od onih koje imamo. Zato se neretko dešava da kada neko izlazi iz firme dobije ponudu koja često nadvisi i onu suparničku. I mnogi se pokolebaju i ostanu u staroj firmi. I to nije pogrešno razmišljanje. Svaka situacija je individualna i za sve što uradimo u životu smo sami odgovorni. Na žalost, odgovorni smo i za ono što ne uradimo. I to često i više nego za stvari koje uradimo. Zato ja stvaram svoje promene i upravljam njima onako kako želim. Ako sam već svakako odgovoran, neka se stvari odvijaju mojom voljom. Mojim izborima. Ako je odluka pogrešna, znam da sam je ja doneo. Šta ako je pogrešna, a nisam je ja doneo? Pa i ako je prava, a nisam je sam doneo. Ja upravljam svojim odlukama i raspolažem svojim vremenom. Nekada pristanem da ga rentiram drugima u zamenu za novac ili neke druge pogodnosti, ali to ne menja činjenicu da su moje odluke samo moje i da je moje vreme samo moje. Od odluka koje doneseš sada, zavisi tvoja budućnost sutra. Zato ti savetujem da odluke donosiš isključivo na osnovu proverenih informacija. Ukoliko nemaš dovoljno informacija, sačekaj. Ukoliko nemaš dovoljno vremena, odluku baziraj na informacijama koje imaš. Mada nije loše i ponekad poslušati intuiciju, izbegavaj je za krupne životne odluke. O njima uvek dovro razmisli. I prespavaj, ukoliko možeš (a gotovo uvek možeš), jer je jutro pametnije od večeri. Ja sam svojh odluku doneo na bazi informacija. Prespavao sam par noći pre nego što je postala konačna. I sada ju je prihvatio svaki delić moga tela. I znam da sam doneo pravu odluku. Najbolju odluku! Pokušaj i ti. Hvala ti što pratiš naš rad. Praćenjem našeg rada ti poboljšavaš svoj rad. Učiš i radiš na sebi i na taj način se izdižeš iznad prosečnosti koja nas okružuje.
Sa razumevanjem želje za usavršavanjem i potrebom da stvari uradiš na bolji, brži, lakši ili bolje plaćeni način, svrstavaš sebe u 20% populacije koja to radi. Ako želiš da stvarno nešto promeniš i postaneš deo 1% populacije, moraš da zapneš i uradiš sve što je u tvojoj moći da to i postaneš. Ti držiš konce svog života. Hoće li on biti uspešan ili ne, samo od tebe zavisi. Dosta često pišem o promenama. Sve se menja, a oni koji menjaju društvo inpostavljaju trendove prvi prihvataju promene. Čak u mnogim slućajevima ih i sami iniciraju. Zašto je to tako? Pročitao sam članak koji mi je dobar prijatelj poslao na mail i šokirao se. Reč je o izvršnom direktoru firme Nokija koja je nekada bila sinonim za najbolje, ponavljam NAJBOLJE telefone na tržištu. I to do pre samo nekoliko godina. Svi se rado sećamo modela na koje smo bili tako ponosni. Poslednja reč tehnike i dizajna. Vrhunski kvalitet. Gotovo mitski predmet. Za samo godinu dana ova kompanija je od najboljeg proizvođača mobilnih telefona spala na to da ne postoji. Da upravo tako. Nokija je prestala da postoji. Nokijin direktor u članku koji parafraziram kaže: ,,Radili smo sve ispravno i dobro i na kraju smo nestali!" Kako je to moguće? Ovaj članak me je toliko šokirao da sam ga pročitao tri ili četiri puta u potpunoj neverici. Sve što je pisalo je istina. Pa kako se onda desilo da je lider u nečemu prestao da postoji za tako kratko vreme? Priča je univerzalna i odnosi se na sve nas. Nekada sve radimo odlično, ne dobro, osrednje već odlično i na kraju potpuno izgubimo trku sa konkurencijom. To je zbog toga što prestanemo da učimo, da se preispitujemo i dozvolimo sebi da se uljuljkamo u svoju zonu konfora. To je bilo dozvoljenk možda generaciji naših očeva. Mada je mog zakačio talas promena i on ih je izneo na svojim leđima u svojim 50-im godinama. Godinama je radio svoj posao i obavljao ga je najbolje u regionu, možda čak i u čitavoj državi, i to onoj bivšoj, velikoj. Radio je ispravno, vredno, marljivo svaki dan. Dolazio je ranije na posao i odlazio kasnije. Ali sistem se promenio. Za sektor u kome je radio preko noći je postao zastareo model. Ipak, on je prihvatio promene i prvi od svojih kolega pronašao posao, pošto mu je firma ugašena. Pohađao je kurs računara i jezika i ko zna čega još, kako bi se uklopio u novi sistem. I uspeo je. Uklopio se. Danas radi u novom sistemu i stalno uči nove stvari, prati trendove u svojoj oblasti i prihvata promenu kao nužnu. On je shvatio na vreme da je odupiranje promenama uzaludan posao. I opstao je. Nokija, Kodak, Blackbery i još stotine drugih koji su bili lideri u svom polju, nisu. Jer nisu pratili trendove i prihvatali promene. Nemoj da dozvoliš da se tebi desi isto to. Prihvati promenu i uradi sve što je potrebno kako bi se prilagodio novom stanju stvari. Možeš li to? Neverovatna transformacija. Danas sam uspeo da sa svojim starim kupcima prebacim prosek za 80%. Šta se to dogodilo preko noći? Da li sam ja to postao bolji prodavac ili jednostavan splet okolnosti?
Prosto sam fasciniram obrtom stavri. Jedna malena promena, a toliko toga se promenilo. Naravno, to je prvi dan, posle proširivanja portfolija, da sam obilazio svoje stare kupce. Videćemo kako stvari stoje sutra. Možda je to samo sreća ili puka slučjnost. U svakom slučaju, provera tek predstoji. Ja čvrsto verujem da se naporan rad isplati. To je jednostavno tako. Meni se bar uvek isplatio. I siguran sam da će se isplatiti i nadalje. Uneo sam neke novine u prodaji. Počeo sam da svesno uživam u svemu tome. Ne osećam više onaj napor koji sam osećao do pre par dana. Počeo sam ranije da ustajem i ranije krećem na teren. To mi ostavlja dovoljno vremena za mentalnu pripremu. Nigde ne žurim, jer nigde ne kasnim. Svuda stižem malo pre vremena. To mi daje i mogućnost pripreme onoga što želim prodati kupcima. Tako mi samopouzdanje ostaje na visokom nivou čitavog dana. Imam plan obilaski i striktno ga se držim. I beskrajno uživam u svemu tome. Ne shvatam kako sam mogao igde da stignem bez tog osećaja ispunjenosti. Svestan sam pomoći koju pružam kupcima na terenu. Pristajem i lično da nosim robu kupcu, kako bi ostvario bolju prodaju. I na taj način i planiram obilazak terena. Uvek ukalkulišem i to da je potrebno nekome odneti robu lično i tako postavim sutrašnji plan obilaska. To jača vezu kupca i prodavca i izbacuje konkurenciju. Kupac postaje svestan tvoje pomoći i brige za njega, njegov biznis i profit i uzvraća ti to novom porudžbinom. Vau! Jednostavno je da jednostavnije ne može biti. Naravno, desetine knjiga o prodaji, marketingu, menadžmentu, komunikaciji, isto toliko stručnih članaka i seminara i to daje rezultate. Neophodnost ulaganja u sebe se konačno isplaćuje. Opet, ostaje pitanje kako se takva promena desila preko noći? Odgovor je da Jusein Bolt istrči trku na 100m za manje od 10s. To je nešto više od trenutka, a pripreme za to su trajale mesecima. I tako, preko noći, Bolt je postao najbrži na svetu, Đoković prvi reket sveta, Đorđević najbolji košarkaš.... A ja, ja sam postao bolji prodavac nego što sam bio! Tako, preko noći. Šta će od tebe postati preko noći? Zaboravio sam u pređašnjem postu da pomenem i da sam danas uživao u poslu na poseban način. Jednostavno sve je bilo kako treba, jer sam uživao u tome što radim. Pored ostalog, i to je pomoglo da dan završim na +100% svog dosadašnjeg proseka.
Zato uživaj u tome što radiš. To je preduslov vrhunskih rezultata. Bio bih slobodan da kažem da 50% pripreme posla treba da bude uživanje u poslu. Spremi se da uživaš u svemu. Lepota je u oku posmatrača. Prestani samo da gledaš i učini nešto. Lepota je ipak prolazna! Miris promena u vazduhu. Ponovo.
Topot nadolazećih vibracija. Puls asfalta koji se ugiba. Sve to već znam. Ali je osećaj uvek fenomenalan. Znam da se većina ljudi teško nosi sa promenama. Isto tako znam da ih retko ko želi. Taj urođeni strah od nepoznatog nas koči u mnogim stvarima. Ponekad nas to štiti od loših stvari, a ponekad nas štiti i od dobrih. A svet oko nas se permanentno menja. Užurbano skida svoju staru ljušturu i menja je novom. Niko nikada nije gurnuo ruku u istu reku. Panta rei. Zašto se mi onda odupiremo promenama? Zašto se držimo starih stvari/ideja/ljudi/stavova kada jednostavno više ne funkcionišu? Zašto nam je poznato zlo lakše od nepoznatog dobra? Odgovor na ova pitanja je individualan, ali najmanji zajednički sadržalac je lenjost. Ona naša stara krilatica :,,Pusti, dobro je!'' Jednostavno smo i suviše lenji da prihvatamo nove stvari. I to treba priznati sebi. ,,Može biti i gore!'' nas ubija vekovima. Zašto sada prestati? Ja se ne vodim tom logikom. Imam neku svoju. Ne kažem da je nepogrešiva, ali me održava u glavnom toku. Daje mi mogućnost da utičem na sopstveni život i da permanentno pomeram granice. Dozvoljava mi da se menjam i prihvatam promene koje su svuda oko nas. Borim se u ovim tubornim vremenima kako znam i umem. Plivam. Uspevam da se održim na površini. Sanjam širom otvorenih očiju. Želim i želje mi se ostvaruju. Znam tajnu. Znaš je i ti samo je ne primenjuješ. Lakše je prihvatiti da kada nešto zamisliš to fizički i ostvariš, nego psihički. Čovek lakše prihvata činjenicu da može napraviti zid, kuću, auto, sijalicu nego napraviti psihičku promenu u svom životu. Teško je poverovati da samo željom možeš promeniti svet, sebe i čitav kosmos. Samo ako to svarno želiš i uporno radiš na tome. One nisu ni dobre ni loše. One su takve. Imaju snagu da promene svet. Iskorisgi to onako kako najbolje umeš.
Prilika je ispred tebe. Zgrabi je! Samo pojedinci vide kako se male stvari sklapaju u veliku celinu. Usudi se da želiš. Kada se usudiš da želiš, usudi se da uradiš to. Nije bitno da li znaš nešto da radiš, bitno je da to želiš iz sveg srca. ...,,Jednom će doći dan, da sletim u Japan!"
Shvatio sam ovih par dana koliko je jaka moć naših misli. Ovo što upravo gledaš na svom ekranu je jedan odraz mojih misli. Pisanje je samo prvi korak u prenosu misli na daljinu. To je međustepen materijalizacije misli. Sledeća faza je pretvaranje imaginarnih i nevidljivih misli u nešto materijalno. Svakodnevno sam svedok ove metamorfoze. Jednostavno se nekada zabrinem kako to zapravo funkcioniše u praksi. Nije dovoljno samo misliti. Neophodno je raditi na ostvarenju tih misli. Ideja koja se rodi u glavi se oblikuje u misao. Misao ima tendenciju da iz glave pređe u realan svet. Da se materijalizuje. Posledica toga je sav materijalni svet koji nas okružuje. I to je apsolutno jasno. A šta je sa sveto ideja koji egzistira svuda oko nas. Skoro da je materijalizovan. Ipak, ostaje imaginaran. Npr. Ideja da možeš pronaći idealan posao, partnera, mesto u hierarhiji... To su ideje koje se ne materijalizuju poput stvari, ali tim istim postupkom mišljenja i delanja postaju realnost. Ako si sve uradio kako treba, radiš posao koji voliš, imaš idealnog partnera koga voliš, kao i mesto u hierarhiji. Zato je bitno da znaš šta želiš. Kristalno jasno zamisli sve do najsitnijih detalja. Oseti mirise, čuj zvuke, doživi intenzitet boja. Zamisli željenu siguaciju do praga materijalnosti. Oseti je toliko da je možeš dodirnuti rukom. Kada završiš ova dva procesa, počni da radiš na tome. Nije bitno da li nešto znaš ili ne. Nije bitno koje su prepreke pred tobom. Ništa nije bitnije od tebe i tvoje želje koju iskreno želiš. Kosmos će se saviti i uviti, ukoliko si ti rešen da nešto uradiš. Jer ko hoće nađe način, ko neće nađe razlog. Zato se smelima sva vrata otvaraju. Zato im se kockice poklope. Oni sanjaju velike snove i hrle ka njima. Njih ne plaši neuspeh, već ih privlači uspeh. Oni ne sumnjaju u sebe i svoje sposobnosti. Oni ne sumnjaju u snagu svog uma. Oni stvaraju svoj svet onako kako oni to žele. Oni pomeraju granice i otkrivaju nove svetove. Oni idu napred. ,,To što ti nisi video belog tigra, ne znači da on ne postoji. A i ako ne postoji, postoji farba." nepoznati autor |
Vic danaAuthorje iskusan prodavac, trener, team builder i team lider u svojoj kompaniji. Pasija su mu sve stvari vezane za prodaju, motivaciju i lično usavršavanje. Uvek puca na najvišlje ciljeve...VIŠE Prijatelji
OGLASIProdajna obuka
|
Photo used under Creative Commons from WordRidden