BLOG |
Click Nastupiće loša vremena. Zapravo, već su nastupila. To iz dana u dan postaje jasno. Borimo se između sebe zarad ideje da ćemo tako sebi podići cenu. Nadamo se da ćemo na taj način pokazati da smo bolji ili veći od drugih. Čitav život nam je koncipiran prema zakonima koje bi trebali da smo prevazišli time što smo postali ljudi.
A zapravo smo postali mizerni, čemerni i jadni. Izgubili smo svrhu svog postojanja ili smo postali svesni da je nikada nismo ni imali. U našem kodu je, možda, zapisano da smo samo nečija lepa igračka koja se pokvarila. Plan se izjalovio. Izgledao je tako dobro naa papiru, ali nijw funkcionisao u stvarnosti. Niko ne želi da bude prenosnik informacija. Svi žele smisao. A u biti našeg postojanja u samoj DNK, možda i pre u RNK je zapisano to da smo samo prenosnici informacija. Zar DNK i RNK ne služe tome? Da li molekuli ili subatomske čestice teže smislu? Da li su se primarno zbog toga i okupile? Da li je misao od koje je sve poteklo, pomislila da postoji nešto veće ili da želi da pronađe smisao. A smisao smatramo razlogom našeg postojanja. Odbijamo da poverujemo da ga nema. Replikacija sama po sebi nam nije dovoljna. Zato težimo da stvaramo svet oko nas i nekako pronašli smisao sopstvenog postojanja. U samoj biti postojanja je koncept da nismo samo prosto ctr + C i ctr + V. Ima smisla što smo tu. Zato smatramo da smo kreacija. To potvrđuje da naš smisao postoji. Smislili smo puno stvari i jako malo je potpuno besmislenih. Čak i velike gluposti imaju smisao da nasmeju nekoga ili da nekoga iznerviraju ili fasciniraju. Zbog naših kreacija koje imaju smisla, smatramo da smo i mi nečija kreacija sa smislom. Možda se ne slažem o sa ulogom koja nam je dodeljena, ali ne možemo da se složimo da.je naše postojanje potpuno besmisleno. Čovek ne bi trebao da postoji da nema smisla. Npr pčele oprašuju cveće, To je njihov smisao. Da li se one slažu sa tim. Nisam siguran, ali bih rekao da se ne slažu. One su, kao i mi, visoko organizovano društvo koje komunicira međusobno, ima hijerarhiju, spremaju zalihe za period kada ne mogu da dođu do sirovina... Rekao bih da pokazuju inteligentno ponašanje. Tako da njihov smisao iz njihovog ugla nije prosto oprašivanje biljaka. Ako gledam na sebe kao jedinku i potražim svoj smisao, nisam siguran da postoji. Nisam siguran da sam ga pronašao. Obaveze i odgovornosti da, ali ne i smisao. Ako se svede, a upravo se svodi, da ja postojim kako bi svojoj deci omogućio da dobiju svoju decu, mala je to razlika od proste reprodukcije. S tom razlikom što ja to radim ''Svesno'' a drvo oraha npr, radi to slučajno. Ili ako uzmemo životinje, onda instinktivno. Na žalost, meni to nije dovoljno. Mora da postoji nešto više od toga. A to nije ni prodaja ni pregovaranje ni vožnja prevozom niti jedna druga svakodnevna akcija koju ponavljam kontinuirano. To je prosta mehanika. Ipak, kada sam na nekoliko trenutaka otišao na drugu stranu, imao sam osećaj da sve što sam naučio bilo teoretski ili praktično će mi biti potrebno. Nisam siguran za šta tačno, valjda nisam bio tamo dovoljno dugo, ali su mi po trebne sve moguće veštine koje sam stekao tokom boravka u ovom životu. Čudno sam se izrazio, znam, ali ne bih to mogao da opišem u potpunosti. Opet, ako je svrha ovog života priprema za neki drugi, bojim se da mi je opet pobegao pojam smisla i odgovor na pitanje Zašto? Opet mu dođe kao neki prenos informacija iz jedne dorme života u drugu. Opet, ništa više od primarne materije koja nas čini, DNK. Replikacija po unapred određnom šablonu. Copy past, copy past na materijalnom i duhovnom planu. Opet mi izmiče smisao, da ne kažem poenta. Zašto smo tu gde jesmo i zašto proživljavamo iskustva koja proživljavamo. Šta je na.kraju puta? Koji je cilj? Trenutno sam u fazonu da mi nije dovoljno da uživam u putu, a i što se uživanja tiče, mogao bih i tu nekoliko dobrih zamerki da iznesem. Ali nije ni mesto ni vreme za to. Rešavam jednu od najvećih misterija čovečanstva. Samu bit postojanja. Samu suštnu našeg odraza u ogledalu. Šta je bilo pre misli? Koja je svrha misli? Da li je misao tj svesnost smisao samo po sebi? Pa nisam uveren. Dugo sam svestan samog sebe i ne bih to povezao sa smislom, ok možda na početku, ali to je daleko od odgovora koji tražim. Možda je moj smisao da pomažem drugima, a možda i da odmažem sebi. Ko zna. Ako ukapiram, javiću se.
0 Comments
Leave a Reply. |
Vic danaAuthorje iskusan prodavac, trener, team builder i team lider u svojoj kompaniji. Pasija su mu sve stvari vezane za prodaju, motivaciju i lično usavršavanje. Uvek puca na najvišlje ciljeve...VIŠE Prijatelji
OGLASIProdajna obuka
|
Photo used under Creative Commons from WordRidden