BLOG |
Osećam se ponosno. Znam da se moj rad isplatio. Zalaganje, marljivost i upornost su karakteristike koje se traže na tržištu I vrednost im raste iz dana u dan. To samo znači da su deficitarne na tržištu.
Naravno, ovo nikako ne znači opuštanje. Baš naprotiv. Kada ti neko ukaže poverenje, potrebno ga je I opravdati na svaki mogući način. Jednom kada pokažeš da vrediš, vrednost će ti samo rasti. Sada sam spreman za nove izazove I nove pobede. Napisao sam nove ciljeve, revidirao sam stare. Precrtao sam ono što je već ostvareno. Sada spisak potpuno drugačiie izgleda. Sada ima smisla. Zapiši svoje ciljeve na papir. Jedino tako ćeš znati da se ostvaruju, jedan po jedan. Na mesto jednog ostvarenog cilja postavi dva nova. Što više ciljeva ispred sebe napišeš, više ćeš stvari da uradiš. I samim tim više ciljeva da ostvariš. A to će garantovano promeniti tvoj život. Tolika je snaga napisanih ciljeva. Ni ne znaš za šta si sve spreman, dok ne zapišeš svoje želje na papir. A kada ih detaljno razradiš, to postaje plan. Kada stviš u vremenski okvir, to postaje cilj, ili više malih, međusobno isprepletanih ciljeva. Metu koju vidiš, možeš i da pogodiš. Clj koji napišeš, možeš i da ostvariš. Ok, znam. Toliko si prezauzet da ne možeš dnevno da izdvojiš 5 minuta za to. Onda nastavi. Ako ne znaš kuda želiš da ideš, nije važno kojim ćeš putem krenuti. Istina je, lagao si samog sebe godinama. Zapravo upravo sada lažeš sebe da se nisi lagao svih ovih godina. Tužno. Moglo je postati nešto od tebe. Ali ne tuguj dalje, još uvek ima nade za tebe. Moraš da se promeniš, to je tačno. Zato ćeš postati bolja osoba. Karakterno kao i u svemu što radiš. Zato prihvati odgovornost za svoj život. Uradi sve što je do tebe! Vreme je da ostvarim svoje snove.
Koliko god to čudno zvučalo, danas je taj dan. Danas ostvarujem sve ono na čemu radim godinama. Danas je taj dan. Previše je bilo odlaganja, kukanja i izgovora. Danas krećem na sve, jer ništa već imam. I zato ne mogu da izgubim, jer nemam šta. U ovom slučaju, napred je jedini pravac koji mi preostaje. Spaljeni mostovi nisu odredište ka kom bih se uputio. Krećem da gradim novi svet. Danas je dan za to. Nikada promena nije bila potrebnija ni svrsishodnija nego sada. Zato idem dalje. Zato se ne osvrćem. Danas je taj dan. Ostavljam sve za sobom i nestajem u izmaglici jutra. Iza magle me čeka novi život. Novi dan za najveće moguće ciljeve. Spremite se, dolazim da vas ostvarim. Danas je taj dan! Dug dan. Brzo je prošao. Ostaje samo osećaj umora. Ne umor, već samo osećaj. Puno toga sam preturio preko glave danas. Više ne znam ni sam šta sve.
Brdo mailova i telefonskih poziva. Rešavanje situacija i ozbiljnih problema. Peešao sam milion kilometara, a jedva da sam ustao sa svoje stolice. Ležim umoran, ali ne mogu da zaspim. Toliko toga je ostalo da uradim. A opet uradio sam dosta. Završio sam sve što se moglo završiti danas. I vise od toga. Ipak, onaj stari osećaj da ništa nisam uradio po pitanju sopstvenih ciljeva. Dobro ne baš ništa, ali malo. Možda sam se pomako sa početka, ali opet nekako premalo. Mislio sam da ću do sada objaviti svoju prvu knjigu o prodaji. Zapela je na lekturi. Umesto toga, počeo sam da pišem drugu i dobio ideje za treću i četvrtu. Da li će me to približiti ostvarenju ličnih ciljeva? Verovatno, ukoliko to isteram do kraja i objavim ih. Za sada su nešto malo više od mrtvog slova na papiru. Prva ima čak dva svoja odštampana primerka, ali daleko od toga da je to knjiga. Iako su u pitanju finalni radovi, imam utisak da sam svetlosnim godinama daleko od onoga što želim postići. Ipak, verujem da ću uspeti. Ovih dana sve se na verovanje i svodi. Ponekad mio se čini da mi je život bio uređeniji i smisleniji sa 18, nego sada sa 36. Tada sam znao šta tačno hoću i kako da to postignem. Sada ne znam ni jedno ni drugo. Zaglavljen sam na putu ka središtu zemlje. Razapet na krilima oblaka. Nasukan kao brod na hridi. Znam šta bih trebao da radim i kako i kada, samo sto to ne radim. Npr sada bih trebalo da spavam umesto što zurim u ekran. Sutra bih trebao da odem odmoran na posao i dam svoj doprinos u prodaji. Ne radim ništa od toga. Kako onda da očekujem uspeh? Toliko se prašine i paučine skupilo na meni da više ne znam da li je moguće to skinuti. Osećam da mi je zašlo u svaku poru organizma. Pokušavam da se dovedem u red i vratim u kolosek. Želim da uradim nešto u svom životu više nego što sada radim. Želim da ostvarim svoje ciljeve koje nikako da iz glave prebacim u materijalni svet. Želim da postanem vrhunski profesionalac i autoritet u prodaji. Želim da objavim svoje knjige i da one budu čitane i korišćenje za razvoj prodavaca i povećanje prodaje. Želim da postanem konsultant u prodaji svakog značajnog pravnog lica u Srbiji. Želim da se moje knjige čitaju u regionu, Evropi i šire. Želim da uspem. Želim da ostvarim svoje snove o potpuno samostalnom životu u svom velikom i lepom stanu, sređenom po mom ukusu. Želim svoju kompaniju za konsalting, zastupništvo, izdavaštvo, posredovanje, edukaciju i prodaju. Želim da budem uzor stotinama hiljada mladih ljudi kojima ću pomoći da prateći moja uputstva ostvare svoje snove u ovoj zemlji bez da moraju da beže vani. Želim da se osećam uspešnim i spolja i iznutra. Želim da znam da sam uspešan. Želim svojoj deci da pružim najbolje moguće obrazovanje i najbolji mogući život koi se može zamisliti. Želim da im pružim i najbolje moguće vaspitanje, ljubav, pažnju i vreme. Želom da postanu dobri, radni, vredni, zdravi, uspešni i srećni ljudo. Želim da znaju da ih volim svim svojim bićem i dušom. Želim da se i Jelena oseća voljeno, željeno i poželjno pored mene. Želim da i ona bude uspešna u svom poslu i dobro plaćena za njega. Želim da se volimo i osećamo strast jedno prema drugome, kao nekada na početku naše zajedničke priče. Želim da sredim sve nesređene međuljudske odnose. Želim da mi otac bude bolje. Želim da svi do kojih mi je stalo, da znaju da ih stvarno volim. Možda to nisam uvek pokazivao na pravi način, ali ih volim. Valjda ne tražim puno. Nekada jednostavno ne ide. Mučiš se i naprežeš se, ali to ne daje željeme rezultate. Kao da u tvojoj koži nisi ti ili kao da so ti u tuđoj koži.
Svet oko tebe nastavlja svojim tokom, kao da te ne konstatuje. Osećaš svu teskobu ovoga sveta na svojim plećima. Vazduh koji dišeš postaje zagušljiv. Davi te neka nevidljiva ruka sve jače i jače. Kao da si se probudio o nekoj drugoj dimenziji. Sve liči na tvoj svet, samo osećaj u tebi ti govori da si napogrešnom mestu. Ja se često osećam tako. Kako kaže Đorđe Balašević: "I tako to krene..." Ne želiš sebi da priznaš, pokušavaš da se uklopiš, ali ti ne ide. Stvarnost je od tebe jača. Iza tebe su godine koje su pojeli skakavci, a ispred tebe, neizvestna budućnost. Na toj sredini puta lagano shvataš da je davno trebalo da skreneš levo kod Albukerkija ili makar da se probudiš iz ovog košmara. Na žalost, ti nisi junak petparačkih romana ili holivudskih filmova pa da se lagano izvučeš iz svega toga. Toneš sve dublje i dublje u mrak. Postaješ lagano svestan da pomoć ne dolazi i da ovoga puta moraš da uradiš nešto sam. Pokušavaš da misliš, da se koncentrišeš da središ svoje misli. Jednostavno ti ne ide. Suviše si se zaglibio. Suviše je života prošlo kraj tebe badava. Nije čekao da se ti osvestiši kreneš napred, već te je pregazio. Više dane i godine ne jedu skakavci već pravi pravcati zmajevi. Svakog sekunda otkidaju i deo tebe. Nestaješ, nema te. Što više vremena prođe, sve te manje ima tu. Zatvaraš oči. Mrak. Čuješ samo brujanje svog mozga koji te pita: "Kako smo dospeli ovde? Šta je to krenulo po zlu? Zašto nisam reagovao na početku, kada je problem bio mali?" Nemaš odgovor na to. Na početku je sve izgledalo zabavno, lepuškasto i naivno. Bio si presrećan što si uopšte uspeo da uđeš u priču. Opijen uzbuđenjem nisi mnogo mario za posledice. Verovatno ih još nisi ni bio svestan. Ili prosto nisi očekivao da to može i tebi da se desi. Lebdeo si širom univerzuma i ignorisao znakove pored puta, upozorenja i priče ljudi iz svog okruženja. poneo te je uspeh. Kao i sve u životu, tako i uspeh je vrlo škakljiva tematika. Jednog trenutka smatraš da si uspešan u onome što radiš, dok sledećeg trenutka sediš u jarku pokraj puta, držiš se za glavu i pitaš kako si tamo dospeo? Čitav život ti se raspada ispred očiju. Sva verovanja i uverenja nestaju poput daleke izmaglice na jutarnjem Suncu. Nije ti još uvek jasno zašto se život tako grubo poigrao sa tobom. Već sam pisao o tome da se svima nama dešavaju posrnuća i padovi i da je bitno da što pre ustaneš i povratiš kontrolu. Ali nekada kada padneš, desi se da te usput pregazi jako veliki kamion i od ustajanja nema ničega ni u najavi! Tako se osećam trenutno. Malo toga u mom životu izgleda onako kako ja to hoću. Kao da same stvari imaju neku svoju volju i danas su odlučile da jednostavno ne rade. Sve što sam planirao, palo je u vodu i pokazalo zube u ovom taktičko-umnom nadmudrivanju. Nemam rešenje. Moram da pustim ovaj dan niz vodu. Tako je najbolje. Sledeći će biti onakav kakav želim da bude. Znam to, osećam čitavim svojim bićem. A domani! Pitanje koje sam postavio vezano je za izdavanje knjige Trikovi prodaje. Ovo je odgovor Knjige promena:
Heksagram predstavlja kombinaciju zemlje i vode. Nadomak ste velikog uspeha, cilja kome ste dugo vremena težili, sada vidite rezultat svega onoga za šta ste se žrtvovali. Ova kombinacija označava unapređenje, povećanje prihoda, uspešno položne ispite, dobitke u okviru onoga do čega va je najviše stalo. Vaše želje mogu da se ispune, ma kakve da su jer ste u milosti neba i nadomak zmajevih vrata - simbola vrhunske moći. Ovo nije prolazan uspeh, to je nešto što može da traje jer ste vi u to dali sebe u potpunosti. Za ljubavni život ova kombinacija znači početnu sreću koju ćete morati da branite i da se za nju borite, jer postoji mogućnost da se neko umeša između vas i osobe koja vam je draga. Drugi naziv ovog heksagrama je- uspeh u biznisu. On simbolizuje uspon koji neće moći biti niči zaustavljen. Ako želite da budete primljeni u školu, na fakultet, ako želite da budete primljeni u novu firmu da promenite radno mesto, da dobijete povećanje plate, sve se to može dogoditi. Situacija će se odvijati vrlo povoljno za vas, posebno ako ste želeli da radite u medijima vaše želje mogu da se ispune jer firma u kojoj radite je stabilna. Možete očekivati povećanje plate ili neki drugi oblik povećanja prihoda. Imam neki poseban osećaj svaki put pred proleće. Osećam neverovatan optimizam i polet. Kao da mogu da uradim sve. Sunce izmami neku posebnu energiju iz mene i kao da dobijem krila.
Moji kupci osete taj talas optimizma i rado komuniciraju samnom. Brzo ih ponese uzbuđenje. I tada pravimo one velike i vanvremenske kontakte za čitav život. Napravimo jedan veliki most poverenja i na njemu gradimo dalje relacije. Ovo poluprolećno Sunce lako nabaci osmeh na lice svima. Makar na momente uspe da izbriše sivilo svakodnevnice iz naših srca. Pokaže nam da ima nade za bolje sutra. Na neko vreme otkloni sve brige i probleme koji nas more. I kada je to na samom kraju radne nedelje, bude pun pogodak. Pun sam vedrine i optimizma. Prija mi malo toplije vreme. Možda ne toliko zbog toplote, koliko zbog Sunca koje prosto diže moje raspoloženje. U moru turbulencija i u ovim teškim vremenima, pronalazim snagu da nastavim dalje. Borim se. Ne dozvoljavam crnim mislima da dođu do mene ni na sekund. Jednostavno trudim se da razmišljam pozitivno i radim pozitivne stvari. Trudim se da se okružim pozitivnim ljudima i uživam u svakom trenutku. Na teži način sam naučio da sam ja centar svog sveta i moja porodica, naravno. Ljudi brinu o svemu i svačemu, pa čak i o tuđim brigama i problemima. Uhvatio sam sebe par puta da radim to isto. Onda sam pomislio da lagano prestajem da uživam u malim, lepim, svakodnevnim stvarima koje me okružuju. Zaboravim da se smejem, pa se pitam zbog koga, čega? Pa to neće učiniti boljeg čoveka od mene. I svi problemi sveta su se sručili na moja pleća? Pa izvini, nisam kadar da ih rešavam, uživam u momentu. Sledećeg momenta ga više neće biti. I gledam zrake Sunca kroz gole krošnje. Igraju neku čudnu igru skrivanja i otkrivanja. Mame me svojom svetlošću i toplinom. Teraju me da zaboravim na probleme koji me okružuju. I ja im se prepuštam. Dozvoljavam ovom divnom danu da me odnese daleko, daleko. I znam da je to u korist mog cilja. Jer šta je cilj, ako ne uživaš u putu? Šta je život, ako ne uživaš u njemu? Click Nastupiće loša vremena. Zapravo, već su nastupila. To iz dana u dan postaje jasno. Borimo se između sebe zarad ideje da ćemo tako sebi podići cenu. Nadamo se da ćemo na taj način pokazati da smo bolji ili veći od drugih. Čitav život nam je koncipiran prema zakonima koje bi trebali da smo prevazišli time što smo postali ljudi.
A zapravo smo postali mizerni, čemerni i jadni. Izgubili smo svrhu svog postojanja ili smo postali svesni da je nikada nismo ni imali. U našem kodu je, možda, zapisano da smo samo nečija lepa igračka koja se pokvarila. Plan se izjalovio. Izgledao je tako dobro naa papiru, ali nijw funkcionisao u stvarnosti. Niko ne želi da bude prenosnik informacija. Svi žele smisao. A u biti našeg postojanja u samoj DNK, možda i pre u RNK je zapisano to da smo samo prenosnici informacija. Zar DNK i RNK ne služe tome? Da li molekuli ili subatomske čestice teže smislu? Da li su se primarno zbog toga i okupile? Da li je misao od koje je sve poteklo, pomislila da postoji nešto veće ili da želi da pronađe smisao. A smisao smatramo razlogom našeg postojanja. Odbijamo da poverujemo da ga nema. Replikacija sama po sebi nam nije dovoljna. Zato težimo da stvaramo svet oko nas i nekako pronašli smisao sopstvenog postojanja. U samoj biti postojanja je koncept da nismo samo prosto ctr + C i ctr + V. Ima smisla što smo tu. Zato smatramo da smo kreacija. To potvrđuje da naš smisao postoji. Smislili smo puno stvari i jako malo je potpuno besmislenih. Čak i velike gluposti imaju smisao da nasmeju nekoga ili da nekoga iznerviraju ili fasciniraju. Zbog naših kreacija koje imaju smisla, smatramo da smo i mi nečija kreacija sa smislom. Možda se ne slažem o sa ulogom koja nam je dodeljena, ali ne možemo da se složimo da.je naše postojanje potpuno besmisleno. Čovek ne bi trebao da postoji da nema smisla. Npr pčele oprašuju cveće, To je njihov smisao. Da li se one slažu sa tim. Nisam siguran, ali bih rekao da se ne slažu. One su, kao i mi, visoko organizovano društvo koje komunicira međusobno, ima hijerarhiju, spremaju zalihe za period kada ne mogu da dođu do sirovina... Rekao bih da pokazuju inteligentno ponašanje. Tako da njihov smisao iz njihovog ugla nije prosto oprašivanje biljaka. Ako gledam na sebe kao jedinku i potražim svoj smisao, nisam siguran da postoji. Nisam siguran da sam ga pronašao. Obaveze i odgovornosti da, ali ne i smisao. Ako se svede, a upravo se svodi, da ja postojim kako bi svojoj deci omogućio da dobiju svoju decu, mala je to razlika od proste reprodukcije. S tom razlikom što ja to radim ''Svesno'' a drvo oraha npr, radi to slučajno. Ili ako uzmemo životinje, onda instinktivno. Na žalost, meni to nije dovoljno. Mora da postoji nešto više od toga. A to nije ni prodaja ni pregovaranje ni vožnja prevozom niti jedna druga svakodnevna akcija koju ponavljam kontinuirano. To je prosta mehanika. Ipak, kada sam na nekoliko trenutaka otišao na drugu stranu, imao sam osećaj da sve što sam naučio bilo teoretski ili praktično će mi biti potrebno. Nisam siguran za šta tačno, valjda nisam bio tamo dovoljno dugo, ali su mi po trebne sve moguće veštine koje sam stekao tokom boravka u ovom životu. Čudno sam se izrazio, znam, ali ne bih to mogao da opišem u potpunosti. Opet, ako je svrha ovog života priprema za neki drugi, bojim se da mi je opet pobegao pojam smisla i odgovor na pitanje Zašto? Opet mu dođe kao neki prenos informacija iz jedne dorme života u drugu. Opet, ništa više od primarne materije koja nas čini, DNK. Replikacija po unapred određnom šablonu. Copy past, copy past na materijalnom i duhovnom planu. Opet mi izmiče smisao, da ne kažem poenta. Zašto smo tu gde jesmo i zašto proživljavamo iskustva koja proživljavamo. Šta je na.kraju puta? Koji je cilj? Trenutno sam u fazonu da mi nije dovoljno da uživam u putu, a i što se uživanja tiče, mogao bih i tu nekoliko dobrih zamerki da iznesem. Ali nije ni mesto ni vreme za to. Rešavam jednu od najvećih misterija čovečanstva. Samu bit postojanja. Samu suštnu našeg odraza u ogledalu. Šta je bilo pre misli? Koja je svrha misli? Da li je misao tj svesnost smisao samo po sebi? Pa nisam uveren. Dugo sam svestan samog sebe i ne bih to povezao sa smislom, ok možda na početku, ali to je daleko od odgovora koji tražim. Možda je moj smisao da pomažem drugima, a možda i da odmažem sebi. Ko zna. Ako ukapiram, javiću se. |
Vic danaAuthorje iskusan prodavac, trener, team builder i team lider u svojoj kompaniji. Pasija su mu sve stvari vezane za prodaju, motivaciju i lično usavršavanje. Uvek puca na najvišlje ciljeve...VIŠE Prijatelji
OGLASIProdajna obuka
|
Photo used under Creative Commons from WordRidden