BLOG |
![]() Ovo je jedan od onih poslednjih dana u mesecu kada se mučiš da prebaciš target. Ludnica. Zvone telefoni, ja zovem, stižu mailovi... Sutra se ne živi. A i realno. Ko će da pravi promet 01. u petak! Dajte ljudi da to završimo danas! Tako to izgleda. Haos je tek mala reč kojom pokušavam da to objasnim. U svakom slučaju, danas prodajem kako skoro nisam. Prodajem za tekući mesec, prodajem za sledeći mesec, prodajem! Ovaj posao je tako čudan da je to neopisivo. Možeš 29 dana da ne prodaš ništa i za samo 3 do 4 sata napraviš milione. Ja sam se baš naradio ovog meseca. Ali realizaciju sam počeo da pravim u poslednjih 3 dana. Na žalost, tako je. I ja živim sa tim. Opet, realizacija ne dolazi sama od sebe. To je skup celomesečnog, ako ne i kumulativnog rada. Radiš permanentno i daješ sve od sebe i realizacija nastaje kao posledica tog rada ili ne nastaje. To već zavisi od tebe i toga šta si radio na terenu. Ako si radio dobro, dobro ćeš i proći. To je prirodni zakon setve i žetve. Dodao bi i vere u sebe, svoju kompaniju, proizvod i svoje kupce. Nije lako, ali je jednostavno. I radi uvek u svim uslovima i na svim mestima. Isto kao gravitacija. Zato što je to prirodni zakon. Možeš da ga privremeno zaobiđeš, ali će te pre ili kasnije sačeka. Zato ne kalkuliši, ne manipuliši i ne dangubi. Radi, radi, radi i radi i sve će to narod jednom pozlatiti... U svakom slučaju pametni rad je nešto što mi se čini da daje mnogo bolje rezultate od klasičnog rada. To je ona vrsta rada kada sedneš, napraviš plan, proučiš kupca, dobro se pripremiš za razgovor i onda fenomenalno ``odradiš``. Možda realizacija stigne kasnije, ali stigne. Ja sam za to i da se smisleno potroši i 2 sata pripreme za sat vremena provedenih sa klijentom. Što si spremniji, to ćeš bolje odraditi svoj posao. Svi vrhunski sportisti su vrhunski zato što na pripremu potroše i 90% ukupnog vremena koje provedu na terenu. Tajna onih 3% najboljih je u tome što oni provode samo 2 do 3% više vremena na pripremu od ostalih. Neću sada da smaram malim i velikim projevima, samo želim da naglasim da mali dodatni napor daje ogromne krajnje razlike. Sinergija ili kumulativni efekat su energetski na višem nivou od prostog zbira. Skup stvari privlači dodatnu energiju. Skup dobrih stvari, privlači dodatnu dobru energiju. Zato ja uvek dajem više. Prosto nateram sebe da istrčim 100m više nego što sam planirao. Uvek pustim jednu ponudu više ili jedan mail više ili pozovem jednog klijenta više svakog dana. I možda to nema efekta u to danu, možda je pojedinačni odziv mali. Ipak, siguran sam da je krajnji zbir uvek veći nego što je trebao da bude. Zato izazivam sve one koji žele da postignu više da pruže više, bez kalkulacije. Prosto daj sve od sebe i malo preko toga, jer je konkurencija jaka. I svi daju sve od sebe. To malo što daš preko, može presudno da utiče na krajnji rezultat.
0 Comments
![]() Smogao sam snage i vremena da ponovo nešto pametno napišem na svom blogu. I shvatio sam da imam previše izgovora. Mislim, stvarno, kako sebi uspem i daobjasnim da nemam ni 5 minuta vremena da napošem novu objavu. U 24h, ni 5 min? To mora da se promeni. Zato što volim da pišem, to me ispunjava i pomaže mi da razbistrim misli. Pogotovo deluje otrežnjavajuće kada isto kasnije i pročitam. Mada, moram priznati, da me u ozbiljno razmišljanje ubaci neko ko me kritikuje citirajući objave sa bloga. Uf! U svakom slučaju, od danas počinjem da radim nza tome da svakodnevno objavim makar jednu objavu na blogu. Kakoi kada, neznam, ali naćiću način. U to sam siguran. Izborio sam se sa mnogo većim i ozbiljnijim problemima nego ovo. Energija ide tamo gde je usmerena pažnja. Davno sam čuo ove reči. Sinoć sam gledao neki eksperiment sa laserom i fizički uvideo jačinu ovih reči. Fokusirana energija, u formi laserskog zraka, probušila je 20 ili 30 balona koji su bili poređani u niz. Rezultat me je naveo na razmišljanje da je tako i u ostalim aspektima našeg života. Ono na šta se fokusiramo to i razvijamo. Kako bih se fokusirao na tačno ono što želim, napravio sam svoju listu ciljeva. Ali ovoga puta sam rešio da je malo preradim. Gledajući svoje stare liste, ukapirao sam da sam uspeo da ostvarim svoje ciljeve samo u onim sverama gde mi je bilo potpuno jasno kako, kada, ko, na koji način, koliko to košta, koji su uslovi finansiranja... Jednom rečju, ostvario sam samo one ciljeve koje sam u pounosti razvio. Neverovatna stvar! Skoro svakodnevno pišem svoje ciljeve, ali samo nekoliko njih sam ostvario jer sam tačno znao kako to da uradim! Napravio sam potpuni nacrt i razradu projekta i na kraju to i uradio. To me je navelo da probam da potpuno razradim i oneciljeve koji mi nekako za malo izmiču već godinama. Rešio sam da odlučim tačno šta hoću i na koji način ću to i da ostvarim. Svi pričaju o ciljevima, ali niko ne kaže da je cilj ostvariv onda kada potpuno znamo kako da ga ostvarimo. Ne kupujemo delove za auto urodavnicihraneilibutiku, već urodavnici auto delova. Naravno, nema svaka prodavnica auto delova deo koji nam je potreban, ali je sigurno da taj deo nema ni butik ili prodavnica prehrane. Potroši 3 minuta da napišeš šta želiš. Nabroj sve ono štoželiš. Odaberi cilj koji je najuticajniji na tvoj dalji život i razradi ga do najmanjih detalja. Ko, šta, gde, kako, zašto baš to, boja, model, godište, oprema, položaj, nesto..... Napiši ave na taj pir ispod odabranog cilja. Kada to uradiš, tačno ćeš znati kako to i da ostvariš. Što bolje sebi objasniš šta želiš, prećeš to i da ostvariš! Lenjost je najteža ljudska bolest. Kada to shvatiš i odlučiš da to promeniš, ostvarićeš sve što poželiš! I bez brige i ljubiti je teško prvi put. Što više pokušavaš,svesi bolji u tome!!!! ![]() Najbitnija stvar je motivacija. Pitanja da li nešto želiš i koliko to želiš pokreću svet. Nema pravog napretka, dog god neko od nas ne dobije fantastičnu želju za nečim. Potreba za posedovanjem nas tera da se zapitamo kako to da posedujemo? A onda na scenu stupa motivacija. Svi želimo da budemo produktivniji i da ubrzamo svoj put ka uspehu, ali ponekad je izuzetno teško da nađemo motivaciju i inspiraciju za svoje poduhvate. Sociolozi su godinama proučavali naše ponašanje kako bi saznali šta motiviše naše ponašanje i zašto. Na desetine teorija su postavljane tokom godina, a ovo su pet najpopularnijih koje će vam pomoći da budete produktivniji i uspešni. Herzbergova teorija dva faktora Ova teorija motivacije takođe je poznata kao Teorija dualnih faktora i Teorija motivacione higijene,a ustanovio ju je psiholog Frederik Herzberg 1950. godine. Analizirajući odgovore 200 računovođa i inženjera koje su pitali o pozitivnim i negativnim osećanjima po pitanju njihovog posla, on je našao dva faktora koji utiču na zadovoljenje i motivaciju zaposlenih. Motivacioni faktori – Jednostavno rečeno to su faktori koji dovode do zadovoljstva i motivišu zaposlene da više rade. Primeri su uživanje u radu, osećanje priznatosti od strane kolektiva i napredovanje u karijeri. Higijenski faktori – Oni mogu dovesti do nezadovoljstva i nedostatka motivacije kada su odsutni. Primeri su u vezi sa platom, politikom preduzeća, benefitima, odnosima sa menadžerom i saradnicima. Iako su obe vrste veoma uticajne kada je u pitanju motivacija oni funkcionišu potpuno nezavisno. Dok prvi podižu energiju čoveka, njihov nedostatak ne dovodi uvek do nezadovoljstva. Drugi faktori ne povećavaju nužno zadovoljstvo ali kada ih nema mogu uzrokovati nezadovoljstvo. Maslovljeva hijerarhija potreba Abraham Maslov je 1943. godine postavio Teoriju ljudskih potreba. Suština teorije je da potrebe individue treba da budu ispunjene pre nego što postanu motivisane da pređu na viši nivo. Piramida ima pet nivoa:
Havtornov efekat Ovu teoriju je postavio Henri Lendsberger 1950. godine primetivši da su neki zaposleni radili bolje dok su bili pod nadzorom ispitivača. Teorija je dobila ime po nizu socijalnih eksperimenata o uticaju fizičkih uslova na produktivnost u fabrici u Havtornu. Ispitivači su menjali uslove kao što su svetlo, radno vreme i pauza. U svim slučajevima zabeležena je produktivnost pri svim promenama. Zaključak je da su zaposleni motivisani da rade više zarad pažnje posvećene njima, a ne usled fizičkih promena. Teorija očekivanja Ova teorija govori da će ljudi odabrati svoje ponašanje u zavisnosti od posledica koje očekuju kao rezultat svog ponašanja. Drugim rečima odlučujemo šta ćemo raditi u zavisnostosti od toga šta očekujemo kao posledicu. Ukoliko se nagrada očekuje rezultati su još bolji. Radnici će više raditi ukoliko im je veća plata obećana nego ako samo razmišljaju o tome da mogu dobiti povišicu. Teorija se zasniva na sledećim elementima: Očekivanje: verovanje da će vaš napor rezultirati željenim ciljem. U vezi je sa vašim prethodnim iskustvima, samopouzdanjem i premnošću za prevazilaženjem prepreka. Sredstvo: verovaje da ćete dobiti nagradu ukoliko ispunite očekivanja. Vrednost: koju postavite na nagradu. Dakle, ljudi su najviše motivisani ukoliko je na kraju nagrada koju oni žele i ukoliko nemaju ciljeve za koje rade neće biti produktivni. Trodimenzionalna teorija pripisivanja Ona opisuje kako vrednujemo naše i tuđa ponašanja. Ona predpostavlja da ljudi žele da znaju zašto nešto žele. Na primer kada student padne ispit on to pripisuje velikom broju faktora i to pripisivanje će uticati na njegovu motivaciju u budućnosti. Evo koji elementi pripisivanja imaju najveći uticaj. Stabilnost- Na primer ako student misli da je pao jer nije pametan to je stabino. Ali ukoliko neuspeh pripisuje činjenici da se prehladio, to je manje trajno, navodi sajt Contactzilla. Takođe, pozitivne stvari kao kada položite test, se pripisuju budućim delanjima. Ali negativnosti su stabilnije i imaju veći uticaj. Kontrola- U vezi je sa internim i eksternim faktorima. Ako student misli da je sam kriv za neuspeh jer nije pametan. To je interni faktor i biće manje motivisan u budućnosti. Ukoliko krivi eksterne faktore, na primer profesora koji ga nije dobro naučio, neće mu toliko splasnuti motivacija. Lakoća upravljanja- Ukoliko osoba smatra da je mogla da bude bolja, biće manje motivisana da proba ponovo nego osoba koja smatra da je nešto drugo omelo. Ide dobro, samo bi moglo bolje. Reče mi danas jedan prijatelj.
Nekako mi se čini da je ovo postalo mantra svih nas prodavaca, menadžera prodaje i ostalih po hijerarhiji. Može i mora bolje! I slažem se u potpunosti. Jedino pitanje koje sebi postavljam kada ne ide je Kako? Kako pitanje je poziv na akciju. Pitanje kako nas tera da rešavamo probleme koje imamo i situacije koje izgledaju bezizlazno. Siguran sam da svako od nas mora još mnogo toga da nauči kako bi uspeo da ostvari svoje ciljeve. Danas sam shvatio, da pored dvadesetak realizovanih projekata iza sebe i par desetina prijavljenih, ja ne znam da napišem projekat. Da, da. Ne umem. Barem ne za današnje poimanje projekata. Isto je kao i nekada, kada sam ih realizovao, ali samo malo drugačije. Taman toliko da moram da učim sve iz početka. Opet pitanje permanentnih promena mi se nameće kao svakodnevnica. Ništa loše, to je samo kompletno tumbanje mog i onako komplikovanog života. Znanje koje poseduješ o nečemu je neupotrebljivo bez svakodnevnih up datova. Jedan imput da ostaneš u traci, dva da uhvatiš korak sa konkurencijom, a tri ili više za blagu prednost. I govorim o svakodnevnom inputu. Naravno imput je praćenje dešavanja u svojoj branši sa istovremenim unapređenjem veština prodaje. Hej, pa nisam ja iz izmislio pravila, samo ih objašnjavam. I nisam ja kriv što konkurencija grabi napred. Ja pratim ritam i pojačavam. Bez obzira što mi treba znanja kao da ništa ne znam o tome, ja pojačavam. Hvatam talas promena u naletu i jašem na njemu. Koristim tu moć da stignem dalje, ne trudim se da je pokorim ili ukrotim. Samo koritim podstrek. I dalje moram ja da upravljam. To je neminovnost. Jednostavne stvari nam promiču zato što su jednostavne i ne pridajemo im veliki značaj. Ali jednostavne stvari pokreću svet. Sitnice čine da krupna stvar izgleda dobro. Zato uhvati talas. Prepusti se toj sili i pusti je da te ponese. Čvrsto drżi upravljač i tu ne popuštaj, ali ne suprodstavljaj se sili, nikako. Još nisi krenuo? Dan kao dan prošao je. I neće se vratiti. Ono što je urađeno u njemu, to se broji. Ostalo, ostalo ostaje za nama. Bilo je planirano toliko toga za ovaj dan, ali kako reče neki moj kolega:''Mi planiramo, Bog se smeje''. Mislim da još uvek čujem taj grohot.
I prođe još jedan dan. Nije se dao. Ni pobediti ni prestići. Nije se dao umoriti, zadržati. Samo je protutnjao kao stara prefrigana parna lokomotiva. Protutnjao je i nestao u oblaku pare. Svakako, treba nešto, makar, naučiti iz njega. Ali toliko je brzo prošao da nisam sigurn ni da ću to. A prodaja? Pa prodaja ko prodaja, znaš kako je to. Kriza. Uvukla se svuda pomalo, samo kod mene previše. Možda je ovo što čitaš tebi nerazumljivo. Ne brini se i meni je. Trudim se po ceo dan. Pokušavam, menjam strategiju, menjam kupce, pristup... A onda saradnici zataje. Jednostavno zataje. I tačka. Zato sam raspoložen ovako kao što čitaš. Ali sutra će početi novi dan. Plavo nebo sluti nova putovanja. Neistraženi predeli me zovu. Ja im se danas opirem. Sutra ću verovatno da im podlegnem. U neke nove pobede! U neke nove motivacije! U neki drugi, bolji svet! Čekaj me. Ja sigurno neću ostati ovde! Hteo sam da napišem nešto pametno, ali znaš i sam kako je tokada se pamet izmućka. Ili se zagubi ili ispadne glupost. Ako već ne reaguješ na prvu, onda sedni i dobro razmisli. Jednom izrečena glupost nikada ne zastareva.
Danas je dan za pamćenje. Pet telefonskih poziva i pet prodaja. Za ovu vrstu posla koju sada radim i ovu vrstu robe, to je jack pot. I to onaj iz najvećeg kazina u Las Vegasu, iz aparata koji je ćutao 25 godina. I naravno, nastavljam dalje. Već znaš i sam. Kada ne ide, pojačaj. Kada ide pojačaj. I ja pojačao. Ako moja roba treba petorici kupaca, treba i ostalima. To je sigurno. Mojj posao je da ih pronađem. I krenuo sam po njih. Svako može da odustane, a pravi pobednik mora da izdrži malo duže od najvećeg gubitnika. I tako se postaje šampion. Milimetar, sekund, treptaj. Pobednik retko kada deklasira pobeđenog. Uglavnom pobedi za delić. Za želju, volju, upornost, za svaki sekund koji je posvetio više da se spremi, za sve čega se odrekao, za sve za šta se žrtvovao. Zato i jeste šampion. Zato i jeste najbolji. I zato kada ode on pojačava i daje sve od sebe. Zato ne koči i ne čuva snagu. Zna da dolazi momenat kada neće moći da uzvrati. Zato sada, dok može, pravi razliku. Mentalnu i fizičku. Zato sada grize i ujeda kao da gubi, a u stvari pobeđuje. Zato što ne želi da izgubi zato što je kalkulisao. Želi da pobedi jer je dao sve od sebe. Zato šampioni rade i kada su najbolji. Zato daju sve od sebe i zato pružaju svoj maksimum uvek. Da li je teren šljaka, trava, asfalt ili uzavreo prodajni ring, kako kaže D.R. Gilbert, nije važno. Daj sve od sebe bez obzira na sve. Bolje kalkuliši u koju ćeš bitku, nego gde ćeš tokom bitke! Motivacija! ![]() Posle dugog i napornog rada povratak kući. Fotografija je nravljena u petak popodne kao omaž nadolazećem vikendu. Rad. Ima li koristi od njega, ali stvarno? Pitam ovo zato što sve češće čujem da se niko nije obogatio od vrednog rada, već nekim ilegalnim načinom. Ne znam šta da kažem na ovo. Nekako uvek verujem u ljudske sposobnosti i smatram da nije nemoguće steći materijalno bogatstvo radom. Naravno, investiranje zarađenog novca je takođe bitna stavka kod bogaćenja. Zapravo i najbitnija. Zato što novac koji stoji gubi vrednost, gotovo svakodnevno. Zato mora da se okreće i povećava. Razni su načini za uvećavanje novca. Neki ulažu u nekretnine, neki u deonice, a neko i razvoj sopstvene kompanije. Ne bih da izmišljam toplu vodu, ali rekao bih da su svi načini dobri. Najbolji način je onaj koji tebi leži i onaj koji tebi donosi najbolju zaradu. Ja bih napomenuo da kako kažu stari Kinezi, ulaganje u sebe daje najveće kamate. Zato je možda najiskrenije ulagati u sopstvenu kompaniju. U svakom slučaju ulaganje u sopstveno obrazovanje i napredak mi deluje kao jedino koje ne zastareva i koje ne može da se iskopira. Ti si jedinstveno biće u univerzumu. I mogu ti ukrasti ideju, cenu, tehniku, ali ne mogu iskustvo koje imaš i znanje koje nosiš u sebi. Zato glasam za samoobrazovnje. Tu nema greške. ![]() Završio se još jedan radni dan. Moj nije bio naporan, ali je bio dinamičan. Imao sam neke zaostatke u poslu i danas sam morao da ih rešim. Tako je to. Odgovoran si i za stvari na koje ne možeš direktno da utičeš. U svakom slučaju sada sam up to date. Poslednja verzija. Zato želim da prenesem pozitivnu energiju na sve. I pored svih obaveza, uspeo sam da se napozitivišem i namotivišem. Sada ću da radim ono što najbolje umem, da prodajem i motivišem druge da urade više u svom životu. Nema čekanja. Sutra je daleko. Stisni petlju već danas i uhvati se sa svim nevoljama koje te skreću sa kursa. Znam da možeš. Znam da si stvoren za to. Svako od nas je stvoren za velika dela. Nemoj da zanemaruješ to. U svakome od nas leži šampion. Potrebno je pronaći polje u kom si dobar i dovesti ga do savršenstva. Poenta je šta napraviš u životu. Novac, položaj, uspeh su samo posledica fokusiranog delovanja i ostvarenih ciljeva. Dozvoli unutrašnjem osećaju da te vodi. Prepusti se intuiciji koja je tvoj sastavni deo. Zamisli stvari koje su izvan tvog domašaja i ostvari ih. Oseti taj osećaj kada san postaje realnost. Uhvati momenat kada za to što radiš shvatiš da si najbolji. Da si na vrhu. I uživaj u tom putu. Svaka lekcija je pažljivo osmišljena i poslata je u pravom trenutku. Cilj je da na kraju stekneš ultimativnu mudrost i postaneš bolja osoba. Veruj da možeš i moćićeš. Ljudi su poverovali da se zemlja okreće i ona je počela da se okreće. Ko si ti da je zaustaviš? I shvati da vremena nema za gubljenje. Prošlo je već pola ove godine. Za tili čas prćiće i ostatak. Zapitaj se gde si bio prošle godine u ovo vreme, a gde si sada? Napredovao? Jasno je sve kao dan. Jedan je pravac kojim idemo. Jedan je put koji sami stvorimo, ali da li smo kadri da tim putem hodimo? Da li imamo snage da do kraja izdržimo? Ja imam! A ti? Jesi li već smislio zašto ne? |
Vic danaAuthorje iskusan prodavac, trener, team builder i team lider u svojoj kompaniji. Pasija su mu sve stvari vezane za prodaju, motivaciju i lično usavršavanje. Uvek puca na najvišlje ciljeve...VIŠE Prijatelji
OGLASIProdajna obuka
|
Photo used under Creative Commons from WordRidden